Naučila je također da postoji i mesto koje se zove "daleko", da je svet veliki, a njena varoš mala, i da najzanimljivije osobe uvek odlaze, pre ili kasnije... |
Upoznali smo se duž zagrljaje. Time si uništili strah. Osmijeh je bio iskren. To poznato lice bila je nestabilna hridina, koja je tvrdila da će sve biti dobro. Al oduvijek sam znala da je sve laž. |
Poso - kuća - krevet i tako redom. Ljeto izmiče kontroli zajedno sa nemoćnim starcima koji svom silom žele natrag u moj život da popravljaju stvari koje to ne trebaju. I sve teče svojim tokom. Učim sputavati živčeke i hvatati konce. I ide xD |
Četiri godine ko ni jedna. Jedna gora od druge. Neki jadni domino efekt koji ruši važnost svih lijepih uspomena težeći bezdanu bez dna. Al svemu dođe kraj, tak neke? Da... još tjedan dana i nikada više. Još tjedan dana pa skupiti hrabrosti i doć pred roditelje u obliku promašaja koji gledaju svakog prokletog dana ovih skoro 19 godina. Priznati da su u pravu. Shvatiti da sam sebično pokvareno biće od kojeg nikad nisu imali koristi. Umišljeno se i dalje tješim da to nkad nisam bila ja, al objašnjenje mi ne drži vodu. |
Od Radionice kreativnog pisanja, moje šrajbanje stalo. Ironično, al kaj sad? Bude bolje. Nikad nije al nvm. Gulim si plavi lak s noktiju. Fuj. Nije jestiv. Nemrem ga skinut jer je na pojedinim mjestima doslovno neskidiv. To je kad za realizaciju poklona kupiš ljepilo za keramičke pločice, a ne za običan tvrdoglavi karton. Od jada pojedeš jedan "ferero roše". Upakiraš u košaru. Cijela knjižnica digne pogled s fejsbuka i prati dal će izaći kakve kobre il što već iz tog pletiva.Jej. Super ste |
Nikad nije trebalo biti tako teško. Nikad nije bilo zapravo ni toliko bitno. Nikad prije nisam toliko mrzila te glupe ponedjeljke! Nikad prije nisam bila toliko sigurna da više nikad neću reći 'nikad'. |
|
Srce puno rijeci, suze govore |
|
Umjesto izvještaja jučerašnjeg izbivanja od doma na ruti vožnja - Zbk - Začretje - Zbk, želim vam reći kako osobi treba sasvim malo da bude zaista sretna (bez alkohola i sl.). Neki dan sam baš pisala u svoju plavu teku 30 stvari koje mi mogu popraviti dan, no jučer sam shvatila da ih ima mnogo više. |
Plave, zelene i ljubičaste mrlje mog pokrivača čeznutljivim uzdasima promatraju pozaspalo nebo koje zaklanjam zastorima da što dulje zadržim toplinu. Bez grižnje savjesti se uvlačim u topli krevet. Kapci su tromi, moć rasuđivanja i djelovanja, kao da je pod anestezijom, više ne prima poruke. Suze zapinju u donjoj čeljusti dok srce ponovo, po ne znam koji put, nesigurno odlučuje da se više ne vraća u taj strani svijet ljudi. |
Evo, ove retke vam ponovo piše Rudolf kojeg nisu pustili na šišanje iz protesta prehladi pa je on buntovno odlučio tri zadnja dana praznika provesti u krevetu svakim danom postajući sve ovisniji o retardiranoj sapunici o Gavioti i cmizdravom Rodrigu u pol 1 na HTV1. Praznici ko praznici ubili i zadnje pojimanje pojmova kao što su učenje, marljivost, knjiga ili bilo što vezano uz škola. Još uvijek sam uvjerena da ćemo sutra zapisivati not autore novih knjiga i upoznavati se s programom, a ne da ću već vjerojatno prvi sat informatike pisati praktično korištenje rekurzija... Poštedjet ću vas svog gledišta ove priče oko plina da mi neko ne ubije blogek jer sam happy kaj ipak idemo u školu jer mi guzica tako ogromna, negdi u rangu sa stričekom frižiderom. Najbolje večerati 5 puta nakon 8. Isto tako vam neću pričati o tome kak ne mogu otvoriti vrata sobe od nereda (al ovo doslovno da nemrem bit doslovnije) pa spavam u bakinoj sobi dok tračamo sve koje znamo i ne znamo. I to prejednostavnokulersk. |
|
< | studeni, 2012 | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | |||
5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv